FITOTERAPIJA III.

Kada promatramo čovjeka kao živo biće ili bilo koje drugo živo biće ono što prvo zamjećujemo je  savršenstvo u funkciji. U promatranju čovjeka prvo što mi pada na pamet je kako je Bog velik i kako je nemoguće da osobe koje su znanstvenici iz bilo kojeg polja medicine, kemije, fizike ili bilo koje druge oblasti mogu biti išta manje doli veliki vjernici.

Naš organizam je savršen, posložen tako da u svakom trenutku zna što treba napraviti i na koji način.

Prijenos podataka koji vrše neurotransmiteri, srce kojim upravlja autonomni živčani sustav, crijeva koja su zadužena da nutrijente iz hrane pravilno iskoriste i unesu u stanicu, dioba stanica, razmjena  plinova ..

Ne postoji toliko savršen uređaj, pametna inteligencija ili bilo što što je čovjek izumio u svojoj  povijesti da može doći i blizu savršenstva koje je stvorio Gospodin.

Koliko smo vezani uz prirodu može nam pokazati izmjena dana i noći  ili sna i budnosti, izmjena godišnjih doba sa promjenama koje se događaju u čovjeku. Hrana koju bismo trebali unositi potpuno je povezana s godišnjim dobima i onim što nam u tim trenutcima priroda daje. Promatrajući tako vidimo da je ono što je Hipokrat jednom rekao:

 „Neka tvoja hrana bude tvoj lijek, a tvoj lijek neka bude tvoja hrana“ velika istina.

Kako bismo pravilno funkcionirali ne trebamo pretjerivati u  pronalaženju savršenih načina prehrane, vrhunskih tjelovježbi, meditacija i slično. Potrebno je funkcionirati po načelima prirode i naš organizam će biti sposoban da se sam obnavlja i da imamo savršeno zdravo tijelo i savršeno zdravu dušu, a znamo da samo simbioza zdrave duše i tijela  čini nas potpuno zdravima.

Želudac i crijeva koji se smatraju drugim mozgom najzaduženiji su za zdravlje našeg organizma.

Mozak koji upravlja svim životnim funkcijama,  te želudac i crijeva koja iz hrane koju unosimo trebaju uzeti sve nutrijente koji su potrebni našem organizmu da bi pravilno funkcionirao.

Hrana koju unosimo prvo ulazi u usta gdje se mehanički žvače. Djelovanjem žlijezda slinovnica ta se ista hrana usitnjava i upravo u ustima počinje prvi dio našeg probavnog sustava.

Hrana koja preko jednjaka ulazi u želudac nastavlja svoj proces razgradnje.

Želudac pomoću svojih kiselina uništava bakterije koje su u hrani preostale i miješanjem u želudcu ta hrana bude spremna za tanko crijevo. U tankom crijevu dolazi do odvajanja nutrijenata iz hrane.

Crijeva uz pomoć svojih resica izdvajaju sve što iz hrane koju smo unijeli može iskoristiti a ostatak ide dalje u debelo crijevo i dolazi do defekcije.

Ako promatramo ovaj naizgled jednostavan put hrane u koji su uključene i probavne žlijezde možemo vidjeti da ukoliko zaista crijeva i želudac ne funkcioniraju kako treba dolazi do poremećaja  cijelog organizma. Ukoliko se iz hrane ne može apsorbirati kalcij, organizam će ga uzeti iz kostiju.

Ukoliko hranom unosimo previše hormona doći će do poremećaja hormonalnih žlijezda.

Ako imamo problema s opstipacijom svi preostali toksini će se kroz stijenku debelog crijeva vratiti u organizam i opteretiti jetru.

Razvoj reumatoidnih bolesti, autoimunih bolesti, alergijskih bolesti pa i karcinoma dolazi zbog nepravilnog rada želudca i crijeva i oštećenja sluznice.

Zdravi smo onoliko koliko su zdrava naša crijeva. U pristupu liječenju početna nam točka moraju biti želudac i crijeva i tek nakon njih prelazimo na poremećaje u organizmu koji su nastali kao posljedica loše probave, oštećenja sluznice crijeva ili disbalansa kiselina i bakterija u organizmu.

Danijela Vlašić

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)