FITOTERAPIJA II.

U proteklih nekoliko desetljeća nevjerojatno se napredovalo u razvoju medicinskih znanja u poimanju i definiranju nekih bolesti ali pristup pacijentu nije pratio taj razvoj.

Imamo tako mišljenja da su svi liječnici plaćenici farmaceutske industrije i da su svi „ alternativci „ prevaranti.

U tom silovitom prepucavanju  zaboravila se jedna osnovna stvar a to je dobrobit čovjeka.

Ukoliko ćemo cijeloj priči pristupiti realno činjenica je da  ćemo često čuti komentar da je prava medicina samo ona koja je ispitana i ona koja to nije, medicina koja je djelotvorna i koja to nije.

Istraživana koja se provode pokazuju nam da preko 41 % kliničkih intervencija su ili „bez dokaza djelotvornosti“  ili  „dokazano bez učinka“.

Stoga je poimanje  konvencionalne medicine kao djelotvorne ili „alternativne“ ili komplementarne kao nedjelotvorne u najmanju ruku klimava i labava.

Razvoje medicine i povijest korištenja ljekovitog bilja uvelike se razlikuje  ali i nadopunjuje.  Prve zapise o korištenju ljekovitog bila pronalazimo u drevnom Egiptu, drevnoj Mezopotamiji, starom Rimu dok se razvoj moderne medicine događa u zadnjih 200 –tinjak godina.

Prve kolijevke civilizacije bile su i prve kolijevke Fitoterapije. Korištenje nekih biljaka ima isti način i dan danas  i gotovo isti oblik.

Izolacija prirodnih spojeva izazvala je pravu eksploziju u medicini. Ipak ostavila je prostor i nerazumijevanju.

Velika većina liječnika i farmaceuta shvaćaju fitoterapiju kao prvi korak gdje će otkrivanjem aktivne komponente u bilju, tu aktivnu komponentu    izolirati  i možda kasnije čak i dobiti sintetskim putem.

  Takav koncept razmišljanja i načina ne vrijedi za većinu bilja koje se koristi u fitoterapiji upravo iz razloga što bilje djeluje  Sinergijski, dakle potrebne su sve njegove aktivne komponente kako bismo tom biljkom mogli djelovati ne neku vrstu bolesti  kod čovjeka.

Bez  obzira na sintetske molekule moderne kemije, priroda ima adut koji nikada neće dostići a to je  milijuni godina  evolucije.

Prirodne molekule su toliko dobro evolucijski kreirane da im ne treba ljudska intervencija.

Nobelova nagrada 2015 godine za otkriće artemizina  naklon je  prirodi i njenim milijunima godina evolucije i stvaranju savršenih spojeva.

Artemizin—prirodni antimalarik  otkriven u biljci Artemisia annua ili slatki pelin nije novootkriveni  lijek.

Pisani tragovi o njegovom korištenju sežu još u 4 stoljeće n.e. a vjerojatno se koristi i puno duže.

A ipak smo dočekali 2015 godinu kako bi se priznao kao zaista fantastična molekula. Sve ono što danas ne razumijemo jednoga dana će dostići svoju slavu baš kao i artemizin.

Stoljećima je lokalno stanovništvo amazonske prašume koristilo pravo „ kemijsko“ oružje u lovu. Iz ljiljana  Chondodendron tomentosum dobivali su sok kurare.

Riječ kurare doslovno znači „otrov za strijele“ .

Kurare je zaista otrov koji paralizira voljne mišiće. Otrov unesen u tijelo žrtve uvelike je olakšavao lov na način da bi usporio ili potpuno paralizirao životinju. Kasnije je dokazano da djeluje na neuromuskulatorni sustav samo preko uboda u mišić i nikako preko probavnog sustava.

Ukoliko  nadureni liječnici koji sebe zbog diplome  i bijelih klompa smatraju toliko superiornima da ne žele pogledati ništa drugo doli ono što oni smatraju ispravnim i teški „alternetivci“ koji te iste nadurene liječnike gledaju kao prodavače u farmaceutskoj industriji ne nađu zajednički jezik i ne shvate da se samo u simbiozi može pomoći čovjeku i dalje ćemo imati prepucavanja s obije strane.

Danijela Vlašić